Promjene u stilu zivota kod pacijenata s dijabetesom tipa 2 ili s rizikom za ovaj tip dijabetesa
Jamaluddin Moloo, MD, MPH daje osvrt na Schellenberg ES et al. Ann Intern Med 2013 Oct 15.
Primjenom meta-analize ustanovljeno je da su promjene u stilu zivota sprijecile dijabetes, ali nije bilo dovoljno dokaza za utvrdjivanje koristi kod pacijenta s vec dijagnosticiranim dijabetesom.
Intervencije u obliku izmjena u prehrani i uvodjenja tjelesne aktivnosti ucinkovite su za sprecavanje dijabetesa, ali nedostaju dokazi o tome jesu li raznolike preinake u stilu zivota korisne za pacijente kojima je dijabetes vec dijagnosticiran ili imaju veliki rizik za razvoj ove bolest. Znanstvenici su proveli sustavni pregled i meta-analizu 20 randomiziranih, kontroliranih ispitivanja, u kojima se procjenjivala ucinkovitost prehrane, tjelovjezbe i barem jos jedne komponente (npr. savjetovanja, promjena u ponasanju, lijekova) kod pacijenata s dijabetesom ili velikim rizikom za dijabetes. Kontrolne grupe primile su uobicajenu njegu, edukativne materijale ili druge oblike intervencija.
Medju visokorizicnim pacijentima, promjene u stilu zivota bile su znacajno povezane s manjim rizikom za razvoj dijabetesa, i to narednih 10 godina nakon intervencija (relativni rizik, 0,35); nije bilo dovoljno podataka o sprecavanju nezeljenih kardiovaskularnih ishoda i retinopatije za tumacenje rezultata. Medju pacijentima s dijabetesom tipa 2, promjene u stilu zivota nisu bile povezane s poboljsanjem metabolizma (npr. krvni tlak, lipidi) nakon sto se uzimanje lijekova uzelo u obzir; nije bilo dovoljno podataka za kardiovaskularne i mikrovaskularne ishode, a smrtnost od svih uzroka bila je slicna izmedju grupa s intervencijama i kontrolnih grupa tijekom vise od deset narednih godina pracenja pacijenata.
Ova je meta-analiza pokazala da su promjene u stilu zivota smanjile rizik od dijabetesa tipa 2 medju visokorizicnim pacijentima. Kod pacijenata s vec dijagnosticiranim dijabetesom tipa 2, nalazi nisu bili tako spektakularni: smrtnost tijekom razdoblja od 10 godina nije smanjena, a nije bilo dovoljno dokaza koji bi upucivali na korist kod kardiovaskularnih ili mikrovaskularnih ishoda.
Primjenom meta-analize ustanovljeno je da su promjene u stilu zivota sprijecile dijabetes, ali nije bilo dovoljno dokaza za utvrdjivanje koristi kod pacijenta s vec dijagnosticiranim dijabetesom.
Intervencije u obliku izmjena u prehrani i uvodjenja tjelesne aktivnosti ucinkovite su za sprecavanje dijabetesa, ali nedostaju dokazi o tome jesu li raznolike preinake u stilu zivota korisne za pacijente kojima je dijabetes vec dijagnosticiran ili imaju veliki rizik za razvoj ove bolest. Znanstvenici su proveli sustavni pregled i meta-analizu 20 randomiziranih, kontroliranih ispitivanja, u kojima se procjenjivala ucinkovitost prehrane, tjelovjezbe i barem jos jedne komponente (npr. savjetovanja, promjena u ponasanju, lijekova) kod pacijenata s dijabetesom ili velikim rizikom za dijabetes. Kontrolne grupe primile su uobicajenu njegu, edukativne materijale ili druge oblike intervencija.
Medju visokorizicnim pacijentima, promjene u stilu zivota bile su znacajno povezane s manjim rizikom za razvoj dijabetesa, i to narednih 10 godina nakon intervencija (relativni rizik, 0,35); nije bilo dovoljno podataka o sprecavanju nezeljenih kardiovaskularnih ishoda i retinopatije za tumacenje rezultata. Medju pacijentima s dijabetesom tipa 2, promjene u stilu zivota nisu bile povezane s poboljsanjem metabolizma (npr. krvni tlak, lipidi) nakon sto se uzimanje lijekova uzelo u obzir; nije bilo dovoljno podataka za kardiovaskularne i mikrovaskularne ishode, a smrtnost od svih uzroka bila je slicna izmedju grupa s intervencijama i kontrolnih grupa tijekom vise od deset narednih godina pracenja pacijenata.
Ova je meta-analiza pokazala da su promjene u stilu zivota smanjile rizik od dijabetesa tipa 2 medju visokorizicnim pacijentima. Kod pacijenata s vec dijagnosticiranim dijabetesom tipa 2, nalazi nisu bili tako spektakularni: smrtnost tijekom razdoblja od 10 godina nije smanjena, a nije bilo dovoljno dokaza koji bi upucivali na korist kod kardiovaskularnih ili mikrovaskularnih ishoda.