Prijenos bakterije Staphylococcus aureus s pacijenta na pacijenta
mozda nije ucestala pojava
Neil M. Ampel, dr.med., recenzira clanak autora J. R. Price et al., objavljen u casopisu Clinical Infectious Diseases 1. ozujka 2014. te clanak autora M. Z. Davida i R.S. Dauma, objavljen u casopisu Clinical Infectious Diseases 1. ozujka 2014.
Metodom sekvencioniranja cijeloga genoma 37 izolata bakterije S. Aureus iz jedinice intenzivne skrbi pobijeno je 3 od 5 slucaja prijenosa na koja se sumnjalo na temelju konvencionalne metode dokazivanja, ali je detektirano 5 dodatnih slucajeva prijenosa.
Zarazi bakterijom Staphylococcus aureus u bolnici najcesce prethodi kolonizacija bakterija, sto dovodi do napora da se takva kolonizacija detektira i iskorijeni – osobito ako se radi o bakteriji S. aureus otpornoj na meticilin (MRSA). S. aureus evoluira ponajprije kroz tockaste mutacije te akumulira varijacije u jednom nukleotidu (SNV). Sekvencioniranjem cijeloga genoma detektiraju se takve varijacije te se otkriva genetska povezanost razlicitih izolata pri visoj rezoluciji nego kod konvencionalnih metoda, kao sto je genska tipizacija metodom spa.
U istrazivanje je ukljucena jedinica intenzivne njege za odrasle u Ujedinjenom Kraljevstvu koja se sastojala od 16 kreveta. Prikupljeni su nosni i perinealni brisevi 1136 pacijenata u svrhu probira kolonizacije S. aureus izmedju sijecnja 2010. i veljace 2011. godine.
Kod 1109 pacijenata probir je napravljen unutar 24 sata od prijema na odjel. Svi su pacijenti oprani klorheksidinom, a pacijentima pozitivnim na MRSA nosna sluznica namazana je mupirocinom.
Kolonizacija S. aureusa dogodila se kod 44 (6,4%) od 680 pacijenata, a uzorci su uzeti naknadno.
Trideset i sedam izolata bilo je dostupno za daljnju analizu. Pet sojeva (svi MRSA), bili su istog tipa s obzirom na metodu spa te su povezani s boravkom pacijenata u jedinici za intenzivnu njegu u isto vrijeme, cime su ispunjeni tradicionalni kriteriji za prijenos s pacijenta na pacijenta. Samo dva od ovih pet sojeva povezana su na temelju sekvencioniranja cijeloga genoma. S druge strane, sekvencioniranjem cijeloga genoma identificirano je pet slucajeva prijenosa bakterije S. aureus koji nisu bili vidljivi nakon primjene metode spa i utvrdjivanja boravka pacijenata u jedinici u isto vrijeme.
Autor uvodnog clanka u casopisu napominje da je sekvencioniranje cijeloga genoma novi zlatni standard za istrazivanje dinamike prijenosa i povezanosti sojeva. Rezultati ovog istrazivanja dovode u pitanje pretpostavku da su drugi pacijenti cije se vrijeme boravka u istoj jedinici podudara primarni izvor novostecene S. aureus.
Metodom sekvencioniranja cijeloga genoma 37 izolata bakterije S. Aureus iz jedinice intenzivne skrbi pobijeno je 3 od 5 slucaja prijenosa na koja se sumnjalo na temelju konvencionalne metode dokazivanja, ali je detektirano 5 dodatnih slucajeva prijenosa.
Zarazi bakterijom Staphylococcus aureus u bolnici najcesce prethodi kolonizacija bakterija, sto dovodi do napora da se takva kolonizacija detektira i iskorijeni – osobito ako se radi o bakteriji S. aureus otpornoj na meticilin (MRSA). S. aureus evoluira ponajprije kroz tockaste mutacije te akumulira varijacije u jednom nukleotidu (SNV). Sekvencioniranjem cijeloga genoma detektiraju se takve varijacije te se otkriva genetska povezanost razlicitih izolata pri visoj rezoluciji nego kod konvencionalnih metoda, kao sto je genska tipizacija metodom spa.
U istrazivanje je ukljucena jedinica intenzivne njege za odrasle u Ujedinjenom Kraljevstvu koja se sastojala od 16 kreveta. Prikupljeni su nosni i perinealni brisevi 1136 pacijenata u svrhu probira kolonizacije S. aureus izmedju sijecnja 2010. i veljace 2011. godine.
Kod 1109 pacijenata probir je napravljen unutar 24 sata od prijema na odjel. Svi su pacijenti oprani klorheksidinom, a pacijentima pozitivnim na MRSA nosna sluznica namazana je mupirocinom.
Kolonizacija S. aureusa dogodila se kod 44 (6,4%) od 680 pacijenata, a uzorci su uzeti naknadno.
Trideset i sedam izolata bilo je dostupno za daljnju analizu. Pet sojeva (svi MRSA), bili su istog tipa s obzirom na metodu spa te su povezani s boravkom pacijenata u jedinici za intenzivnu njegu u isto vrijeme, cime su ispunjeni tradicionalni kriteriji za prijenos s pacijenta na pacijenta. Samo dva od ovih pet sojeva povezana su na temelju sekvencioniranja cijeloga genoma. S druge strane, sekvencioniranjem cijeloga genoma identificirano je pet slucajeva prijenosa bakterije S. aureus koji nisu bili vidljivi nakon primjene metode spa i utvrdjivanja boravka pacijenata u jedinici u isto vrijeme.
Autor uvodnog clanka u casopisu napominje da je sekvencioniranje cijeloga genoma novi zlatni standard za istrazivanje dinamike prijenosa i povezanosti sojeva. Rezultati ovog istrazivanja dovode u pitanje pretpostavku da su drugi pacijenti cije se vrijeme boravka u istoj jedinici podudara primarni izvor novostecene S. aureus.