Prevencija antisocijalnog poremecaja licnosti
Joel Yager, MD, recenzira clanak autora Scott S. et al, objavljen u casopisu The American Journal of Psychiatry, 14. ozujka 2014.
Pohadjanje programa temeljenog na znanstvenim dokazima koji je usmjeren prema roditeljima male djece s tezim psihickim poremecajem utjece na smanjenje antisocijalnog ponasanja i osobina djece nakon nekoliko godina.
Prevencija napredovanja antisocijalnog poremecaja licnosti prije nego sto se poremecaj potpuno razvije od prilicnog je klinickog interesa, osobito zato sto ne postoji dovoljno djelotvornih intervencija za ovaj poremecaj kod adolescenata. Znanstvenici su proveli kontrolu dvaju kontroliranih istrazivanja kako bi procijenili djelotvornost programa rane prevencije.
U prvom je istrazivanju sudjelovalo 120 djece dobi od 3 do 7 godina cije je antisocijalno ponasanje u prosjeku iznad 97. percentila, a obiteljski ih je lijecnik uputio na klinicko lijecenje. Roditelji su pohadjali grupni program edukacije temeljen na znanstvenim dokazima u trajanju od 13 do 16 tjedana (u prosjeku su sudjelovali na 74% sati), bili stavljeni na listu cekanja ili se s njima postupalo na uobicajeni nacin. Nakon prosjecno 8 godina provedena je ponovna procjena 78% djece prosjecne dobi od 13 godina.
Drugo je istrazivanje obuhvatilo 109 ucenika koji su prosli probir u osam skola, a tezina je njihovog poremecaja ponasanja iznad 82. percentila. Roditelji su pohadjali isti program (u prosjeku su sudjelovali na 55% sati) ili im je ponudjena telefonska linija za pomoc. Nakon prosjecno 6 godina provedena je ponovna procjena 83% djece prosjecne dobi od 11 godina.
Tijekom kontrole, klinicki program na koji su upuceni roditelji povezan je sa srednjim do velikim ucinkom na poboljsanje simptoma poremecaja protivljenja i prkosa, manje antisocijalnih osobina, manje problema u ponasanju koje su zapazili roditelji, bolju sposobnost citanja te unaprijedjene roditeljske vjestine (u nekim aspektima). Medjutim, zapazanja ucitelja i samoprocjene adolescenata o poboljsanju bila su slabija ili nisu bila znacajna. U skupini koja je prosla probir u skoli nisu primijeceni trajni ucinci ni na jedan aspekt.
U pocetku, djeca upucena na klinicko lijecenje imala su vise simptoma u usporedbi s djecom koja su prosla probir u skoli, a njihovi roditelji su bili vise angazirani u terapiji, sto mozda objasnjava razlike u ishodima. Potrebna je dodatna kontrola ovih istrazivanja jer mladjim tinejdzerima prijeti znatan rizik od antisocijalnog ponasanja u buducnosti. Usto, bilo bi korisno ispitati potencijalni ucinak osjetljivosti mozga na antisocijalni poremecaj licnosti. Medjutim, djelotvornost intervencija temeljenih na klinickom iskustvu za spomenutu djecu s vrlo izrazenim simptomima djeluje ohrabrujuce.
Pohadjanje programa temeljenog na znanstvenim dokazima koji je usmjeren prema roditeljima male djece s tezim psihickim poremecajem utjece na smanjenje antisocijalnog ponasanja i osobina djece nakon nekoliko godina.
Prevencija napredovanja antisocijalnog poremecaja licnosti prije nego sto se poremecaj potpuno razvije od prilicnog je klinickog interesa, osobito zato sto ne postoji dovoljno djelotvornih intervencija za ovaj poremecaj kod adolescenata. Znanstvenici su proveli kontrolu dvaju kontroliranih istrazivanja kako bi procijenili djelotvornost programa rane prevencije.
U prvom je istrazivanju sudjelovalo 120 djece dobi od 3 do 7 godina cije je antisocijalno ponasanje u prosjeku iznad 97. percentila, a obiteljski ih je lijecnik uputio na klinicko lijecenje. Roditelji su pohadjali grupni program edukacije temeljen na znanstvenim dokazima u trajanju od 13 do 16 tjedana (u prosjeku su sudjelovali na 74% sati), bili stavljeni na listu cekanja ili se s njima postupalo na uobicajeni nacin. Nakon prosjecno 8 godina provedena je ponovna procjena 78% djece prosjecne dobi od 13 godina.
Drugo je istrazivanje obuhvatilo 109 ucenika koji su prosli probir u osam skola, a tezina je njihovog poremecaja ponasanja iznad 82. percentila. Roditelji su pohadjali isti program (u prosjeku su sudjelovali na 55% sati) ili im je ponudjena telefonska linija za pomoc. Nakon prosjecno 6 godina provedena je ponovna procjena 83% djece prosjecne dobi od 11 godina.
Tijekom kontrole, klinicki program na koji su upuceni roditelji povezan je sa srednjim do velikim ucinkom na poboljsanje simptoma poremecaja protivljenja i prkosa, manje antisocijalnih osobina, manje problema u ponasanju koje su zapazili roditelji, bolju sposobnost citanja te unaprijedjene roditeljske vjestine (u nekim aspektima). Medjutim, zapazanja ucitelja i samoprocjene adolescenata o poboljsanju bila su slabija ili nisu bila znacajna. U skupini koja je prosla probir u skoli nisu primijeceni trajni ucinci ni na jedan aspekt.
U pocetku, djeca upucena na klinicko lijecenje imala su vise simptoma u usporedbi s djecom koja su prosla probir u skoli, a njihovi roditelji su bili vise angazirani u terapiji, sto mozda objasnjava razlike u ishodima. Potrebna je dodatna kontrola ovih istrazivanja jer mladjim tinejdzerima prijeti znatan rizik od antisocijalnog ponasanja u buducnosti. Usto, bilo bi korisno ispitati potencijalni ucinak osjetljivosti mozga na antisocijalni poremecaj licnosti. Medjutim, djelotvornost intervencija temeljenih na klinickom iskustvu za spomenutu djecu s vrlo izrazenim simptomima djeluje ohrabrujuce.