Postoji li potreba za primjenom oralnog kontrastnog sredstva uz kompjuteriziranu tomografiju kod sumnje na apendicitis?
Allan S. Brett, dr.med., recenzira članak autora Drake FT et al, objavljen u časopisu Annals of Surgery u kolovozu 2014.
U jednoj opservacijskoj studiji utvrđeno je da primjena oralnog kontrastnog sredstva nije poboljšala točnost dijagnoze kod pacijenata koji su primili intravensko kontrastno sredstvo.
U trima monocentričnim randomiziranim istraživanjima primjena oralnog kontrastnog sredstva, uz primjenu intravenskog kontrastnog sredstva nije poboljšala dijagnostičku točnost kompjuterizirane tomografije kod sumnje na apendicitis. Kako bi utvrdili je li takav zaključak općenito primjenjiv, istraživači su analizirali bazu podataka o kirurškim zahvatima koja obuhvaća 56 bolnica u saveznoj državi Washington. Tijekom razdoblja od 2 godine 8089 odraslih pacijenata podvrgnuto je neelektivnom kirurškom zahvatu nakon kompjuterizirane tomografije; 54% pacijenata primilo je samo intravensko kontrastno sredstvo, 29% primilo je intravensko kontrastno sredstvo i enteralno kontrastno sredstvo, 13% nije primilo nikakvo kontrastno sredstvo, a 4% primilo je samo enteralno kontrastno sredstvo.
Slaganje između interpretacija snimaka kompjuterizirane tomografije i izvještaja patologa iznosilo je 90% u skupini koja je primila samo intravensko kontrastno sredstvo te u skupini koja je primila intravensko i enteralno kontrastno sredstvo; slaganje je bilo nešto niže (86%) kod pacijenata koji nisu primili ni intravensko niti enteralno kontrastno sredstvo. Točnost dvaju CT protokola ostala je slična nakon prilagodbe za potencijalno zbunjujuće varijable te u analizi propenziteta (eng. propensity-matched analysis). Točnost se pokazala sličnom u svim tipovima bolnica (urbanim, ruralnim, sveučilišnim i drugim bolnicama u kojima se ne izvodi nastava).
U ovoj opservacijskoj studiji koja je uključila široki spektar bolnica, enteralna primjena kontrastnog sredstva nije unaprijedila dijagnostičku točnost kompjuterizirane tomografije u pacijenata kod kojih se sumnjalo na apendicitis te su primili intravensko kontrastno sredstvo. Prednost izostavljanja enteralnog kontrastnog sredstva jest brža obrada u odjelu hitne službe i izbjegavanje uzimanja lijeka na usta prije primjene opće anestezije. Međutim, ova studija nije se bavila pitanjem donosi li enteralna primjena kontrastnog sredstva informacije korisne za terapiju pacijenata koji pate od bolova u trbuhu, a u čijem slučaju postoji nekoliko mogućih dijagnostičkih alternativa apendicitisu.