Ponovna aktivacija virusa hepatitisa B nakon kemoterapije zbog limfoma
Atif Zaman, dr. med., mr.sc. javnog zdravstva, recenzira clanak autora Hsu C. et al., objavljen u casopisu Hepatology u lipnju 2014. Rutinska profilakticka antivirusna terapija preporucuje se pacijentima oboljelima od raka koji su pozitivni na povrsinski antigen virusa hepatitisa B (HBsAg) i primaju imunosupresivnu terapiju, a kod kojih je ucestala ponovna aktivacija virusa hepatitisa B (HBV) i razbuktavanje hepatitisa. Iako je kod pacijenata sa zalijecenom HBV infekcijom (tj. kod pacijenata koji su negativni na HbsAg, ali pozitivni na anti-HBc antitijela ili anti-HBs antitijela) prisutan povecan rizik od navedenih bolesti, nepoznata je ucestalost pojave, ozbiljnost stanja, kao i ishodi.
U multricentricnom prospektivnom istrazivanju provedenom na Tajvanu, istrazivaci su procijenili stopu ponovne aktivacije HBV-a (>deseterostruko povecanje u DNK HBV-a) i razbuktavanja hepatitisa (>trostruko povecanje alanin-aminotransferaze [ALT] koja je premasila 100 IU/mL) kod 150 odraslih pacijenata s novodijagnosticiranim non-Hodgkinovim limfomom i zalijecenom HBV infekcijom. Pacijenti su primali kemoterapiju na bazi rituksimaba i CHOP-a (ciklofosfamida, doksorubicina, vinkristina i prednizona). DNK HBV-a provjerena je na pocetku ispitivanja te na mjesecnoj bazi tijekom jedne godine nakon zavrsetka kemoterapije. Pacijenti kod kojih je doslo do ponovne aktivacije primali su terapiju koja se sastojala od 0,5 mg entekavira dnevno tijekom 48 tjedana.
Tijekom srednjeg perioda pracenja od 27,4 mjeseca, ponovna aktivacija HBV-a zabiljezena je kod 17 pacijenata (srednje vrijeme od pocetka kemoterapije: 21,0 tjedana). Devet epizoda dogodilo se tijekom pocetnog kruga kemoterapije, tri epizode tijekom drugog kruga kemoterapije ili dodatne kemoterapije, a sest ih je zabiljezeno tijekom perioda pracenja. Kod deset pacijenata javila su se razbuktavanja hepatitisa vezana uz HBV, od cega su cetiri slucaja okarakterizirana kao teska (razine ALT-a bile su >deseterostruko vise od gornje normalne granicne vrijednosti); srednje vrijeme od ponovne aktivacije do razbuktavanja hepatitisa iznosilo je 49 dana. Stope ponovne aktivacije HBV-a i razbuktavanja hepatitisa iznosile su 10,4, odnosno 6,4 po 100 osoba-godina. Nijedna pocetna klinicka znacajka nije bila prediktivna za ponovnu aktivaciju HBV-a.
Ova vazna studija jasno pokazuje da ponovna aktivacija HBV-a nije neobicna pojava kod pacijenata sa zalijecenom HBV infekcijom koji prolaze kemoterapiju temeljenu na rituksimabu. Srecom, mjesecno pracenje pacijenata radi otkrivanja eventualne ponovne aktivacije, te lijecenje antivirusnim agensom ako je potrebno, sprecava znacajni morbiditet i smrtnost; u ovoj studiji nije zabiljezena nijedna smrt povezana s hepatitisom, a kod samo dvoje pacijenata zabiljezena je odgoda kemoterapije zbog ponovne aktivacije virusa. Klinicari bi trebali imati na umu ponovnu aktivaciju HBV-a kod pacijenata oboljelih od raka s kronicnom ili zalijecenom HBV infekcijom koji su podvrgnuti intenzivnoj kemoterapiji.
U multricentricnom prospektivnom istrazivanju provedenom na Tajvanu, istrazivaci su procijenili stopu ponovne aktivacije HBV-a (>deseterostruko povecanje u DNK HBV-a) i razbuktavanja hepatitisa (>trostruko povecanje alanin-aminotransferaze [ALT] koja je premasila 100 IU/mL) kod 150 odraslih pacijenata s novodijagnosticiranim non-Hodgkinovim limfomom i zalijecenom HBV infekcijom. Pacijenti su primali kemoterapiju na bazi rituksimaba i CHOP-a (ciklofosfamida, doksorubicina, vinkristina i prednizona). DNK HBV-a provjerena je na pocetku ispitivanja te na mjesecnoj bazi tijekom jedne godine nakon zavrsetka kemoterapije. Pacijenti kod kojih je doslo do ponovne aktivacije primali su terapiju koja se sastojala od 0,5 mg entekavira dnevno tijekom 48 tjedana.
Tijekom srednjeg perioda pracenja od 27,4 mjeseca, ponovna aktivacija HBV-a zabiljezena je kod 17 pacijenata (srednje vrijeme od pocetka kemoterapije: 21,0 tjedana). Devet epizoda dogodilo se tijekom pocetnog kruga kemoterapije, tri epizode tijekom drugog kruga kemoterapije ili dodatne kemoterapije, a sest ih je zabiljezeno tijekom perioda pracenja. Kod deset pacijenata javila su se razbuktavanja hepatitisa vezana uz HBV, od cega su cetiri slucaja okarakterizirana kao teska (razine ALT-a bile su >deseterostruko vise od gornje normalne granicne vrijednosti); srednje vrijeme od ponovne aktivacije do razbuktavanja hepatitisa iznosilo je 49 dana. Stope ponovne aktivacije HBV-a i razbuktavanja hepatitisa iznosile su 10,4, odnosno 6,4 po 100 osoba-godina. Nijedna pocetna klinicka znacajka nije bila prediktivna za ponovnu aktivaciju HBV-a.
Ova vazna studija jasno pokazuje da ponovna aktivacija HBV-a nije neobicna pojava kod pacijenata sa zalijecenom HBV infekcijom koji prolaze kemoterapiju temeljenu na rituksimabu. Srecom, mjesecno pracenje pacijenata radi otkrivanja eventualne ponovne aktivacije, te lijecenje antivirusnim agensom ako je potrebno, sprecava znacajni morbiditet i smrtnost; u ovoj studiji nije zabiljezena nijedna smrt povezana s hepatitisom, a kod samo dvoje pacijenata zabiljezena je odgoda kemoterapije zbog ponovne aktivacije virusa. Klinicari bi trebali imati na umu ponovnu aktivaciju HBV-a kod pacijenata oboljelih od raka s kronicnom ili zalijecenom HBV infekcijom koji su podvrgnuti intenzivnoj kemoterapiji.