Novosti o inhibitorima protonske pumpe i infekciji bakterijom Clostridium difficile
David A. Johnson, dr. med., recenzira clanak Freedberg DE et al. objavljen u casopisu American Journal of Gastroenterology u studenom 2013. U najnovijem istrazivanju moguce povezanosti terapije inhibitorima protonske pumpe i infekcije bakterijom Clostridium difficile utvrdjeno je da kod bolnickih pacijenata u SAD-u koji primaju takvu terapiju ne postoji veci rizik od ponovljene infekcije bakterijom C. difficile.
U proslosti se nije smatralo da je zelucana kiselina vazna za zastitu od infekcije bakterijom Clostridium difficile (ICD) jer se pretpostavljalo da spore koje su otporne na kiselinu predstavljaju glavni vektor prijenosa infekcije. Opservacijska istrazivanja u kojima je utvrdjen povecani rizik za ICD pri primjeni inhibitora protonske pumpe (IPP) osporavaju navedenu teoriju. Medjutim, najnovija opservacijska istrazivanja o povezanosti uporabe IPP-a i pojave ICD-a imaju oprecne rezultate.
Kako bi dodatno istrazili ovaj problem, znanstvenici u SAD-u analizirali su primjenu IPP-a u bolnickom lijecenju i povezanost takve terapije s povecanim rizikom za ponovljeni ICD. Izvrsena je retrospektivna analiza elektronickih zdravstvenih kartona 894 pacijenta koji su hospitalizirani zbog ICD-a. Kod dvadeset i tri posto pacijenata ICD se ponovno javio unutar 15-90 dana od pocetnog pozitivnog nalaza. Klinicki faktori koji su ukljuceni u analizu kao kovarijable obuhvacaju komorbiditet, demografske podatke o pacijentu te uporabu lijekova koji blokiraju lucenje zelucane kiseline ili antibiotika koji nisu primijenjeni u svrhu lijecenja ICD-a.
Nije utvrdjeno da je uzimanje IPP-a povezano s ukupnim brojem ponovljenih epizoda ICD-a (prilagodjeni omjer hazarda 0,83; interval pouzdanosti 95%, 0,58-1,16). Ni trajanje terapije ni doza IPP-a nisu povezani s ponovljenim epizodama ICD-a.
Dosada nije prikupljeno dovoljno dokaza za zakljucak da su inhibitori protonske pumpe definitivno povezani s infekcijom Clostridium difficile. U najnovijim smjernicama za detekciju, prevenciju i lijecenje ICD-a ne preporucuje se ogranicavanje niti izbjegavanje terapije IPP-ima (American Journal of Gastroenterology 2013.; 108:478). Klinicari bi trebali biti svjesni da postoji mogucnost za ovakvu vezu, ali i imati na umu da oprecni faktori mozda igraju znacajnu ulogu u povezanosti terapije IPP-ima i ICD-a.
Odgovarajuca primjena IPP-a treba se nastaviti osim ako znanstvenici pronadju uvjerljive dokaze koji ukazuju na mogucu stetnost takve terapije.
Journal of Gastroenterology
U proslosti se nije smatralo da je zelucana kiselina vazna za zastitu od infekcije bakterijom Clostridium difficile (ICD) jer se pretpostavljalo da spore koje su otporne na kiselinu predstavljaju glavni vektor prijenosa infekcije. Opservacijska istrazivanja u kojima je utvrdjen povecani rizik za ICD pri primjeni inhibitora protonske pumpe (IPP) osporavaju navedenu teoriju. Medjutim, najnovija opservacijska istrazivanja o povezanosti uporabe IPP-a i pojave ICD-a imaju oprecne rezultate.
Kako bi dodatno istrazili ovaj problem, znanstvenici u SAD-u analizirali su primjenu IPP-a u bolnickom lijecenju i povezanost takve terapije s povecanim rizikom za ponovljeni ICD. Izvrsena je retrospektivna analiza elektronickih zdravstvenih kartona 894 pacijenta koji su hospitalizirani zbog ICD-a. Kod dvadeset i tri posto pacijenata ICD se ponovno javio unutar 15-90 dana od pocetnog pozitivnog nalaza. Klinicki faktori koji su ukljuceni u analizu kao kovarijable obuhvacaju komorbiditet, demografske podatke o pacijentu te uporabu lijekova koji blokiraju lucenje zelucane kiseline ili antibiotika koji nisu primijenjeni u svrhu lijecenja ICD-a.
Nije utvrdjeno da je uzimanje IPP-a povezano s ukupnim brojem ponovljenih epizoda ICD-a (prilagodjeni omjer hazarda 0,83; interval pouzdanosti 95%, 0,58-1,16). Ni trajanje terapije ni doza IPP-a nisu povezani s ponovljenim epizodama ICD-a.
Dosada nije prikupljeno dovoljno dokaza za zakljucak da su inhibitori protonske pumpe definitivno povezani s infekcijom Clostridium difficile. U najnovijim smjernicama za detekciju, prevenciju i lijecenje ICD-a ne preporucuje se ogranicavanje niti izbjegavanje terapije IPP-ima (American Journal of Gastroenterology 2013.; 108:478). Klinicari bi trebali biti svjesni da postoji mogucnost za ovakvu vezu, ali i imati na umu da oprecni faktori mozda igraju znacajnu ulogu u povezanosti terapije IPP-ima i ICD-a.
Odgovarajuca primjena IPP-a treba se nastaviti osim ako znanstvenici pronadju uvjerljive dokaze koji ukazuju na mogucu stetnost takve terapije.
Journal of Gastroenterology