Je li kontrola ritma bolja od kontrole frekvencije kod lijecenja atrijske fibrilacije?
Mark S. Link, MD daje osvrt na Tsadok MA et al. Circulation 2012 Dec 4.
U vrlo opseznoj opservacijskoj studiji pokazalo se da je primjenom strategija kontrole ritma bilo manje mozdanih udara i prolaznih ishemijskih napada nego primjenom strategija kontrole frekvencije.
Buduci da se broj ljudi koji imaju ili koji ce tek oboljeti od atrijske fibrilacije (AF) povecava, rasprava koja traje desetljecima o strategijama lijecenja (kontrola ritma ili kontrola frekvencije) postaje sve vaznija. Postoje relativno uvjerljivi dokazi koji idu u prilog strategiji kontrole ritma kod pacijenata s izrazenim simptomima; ipak, ne postoji konsenzus za osobe bez simptoma ili s blagim simptomima. U studiji AFFIRM, kod relativno asimptomatskih pacijenata, strategije kontrole ritma i strategije kontrole frekvencije pokazale su se jednako ucinkovitima. (JW Cardiol Jan 10 2003).
Znanstvenici su upotrijebili administrativne podatke i podatke o lijekovima u svrhu proucavanja incidencije mozdanog udara ili prolaznog ishemijskog napada (TIA – transient ischemic attack) kod pacijenata s atrijskom fibrilacijom starijih od 65 godina. U ispitivanje je bilo ukljuceno 16,325 stanovnika Quebeca koji su dobili recept samo za kontrolu ritma (sa ili bez recepta za kontrolu frekvencije), te 41,193 ispitanika koji su dobili recept samo za kontrolu frekvencije. Manje je pacijenata koji su primali terapiju kontrole ritma nego onih koji su primali terapiju kontrole frekvencije imalo ≥2 boda prema CHADS2 (zatajivanje srca, hipertenzija, godine, dijabetes, mozdani udar (udvostruceno)). Upotreba antitrombotickih lijekova bila je slicna izmedju dvije grupe (76,8% i 77,8%). Tijekom srednjeg vremena pracenja od otprilike 3 godine, ucestalost mozdanog udara ili prolaznog ishemijskog napada bila je manja uz primjenu kontrole ritma nego uz primjenu kontrole frekvencije (1,74 naprama 2,49 na 100 osoba-godina); razlika je ostala znacajna nakon multivarijantne analize te pri usporedbi slicnih grupa pacijenata.
Ova velika, populacijska opservacijska studija nudi dokaze koji idu u prilog strategiji kontrole ritma kod pacijenata s atrijskom fibrilacijom. Medjutim, ovo ispitivanje nije bilo randomizirano, a unatoc multivarijantnoj analizi postoje razlike medju grupama koje nisu uzete u obzir, a koje bi takodjer mogle biti bitni cimbenici. Zasad nijedan pristup nije apsolutno ispravan; lijecenje atrijske fibrilacije i dalje ovisi o individualnim karakteristikama pacijenta. Ipak, sve se vise primijenjuju agresivnije strategije kontrole ritma, ukljucujuci ablaciju.
Izvor: Journal Watch