Genotipski rizik za celijakiju u ranoj zivotnoj dobi
F. Bruder Stapleton, dr. med., recenzira clanak autora Liu E. et al, objavljen u casopisu New England Journal of Medicine 3. srpnja 2014.
Djeca koja su bila homozigotna za HLA haplotip DR3-DQ2 imala su 5,7 puta veci rizik od celijakije u usporedbi s djecom ciji su genotipovi niskog rizika.
Celijakija je autoimuna bolest koja se povezuje s prisutnoscu specificnih HLA haplotipova (DR3-DQ2 i DR4-DQ8) na 6. kromosomu. Kako bi odredili relativni rizik za razvoj celijakije kod djece rodjene s tim haplotipovima, istrazivaci su analizirali prospektivne podatke 6403 djece koja su bila ukljucena u medjunarodnu studiju (The Environmental Determinants of Diabetes in the Young) prije dobi od 4,5 mjeseci.
Nakon srednjeg perioda pracenja u trajanju od 60 mjeseci, kod 786 djece (12%) razvila se celijakija, sto se definira kao trajna prisutnost antitijela na tkivnu transglutaminazu (tTG) u konsekutivnim testovima krvi koji su provedeni u razmaku od najmanje 3 mjeseca. Biopsijama tankog crijeva potvrdjena je celijakija kod 291 od 350 djece. Sveukupno je 312 djece ispunilo sve kriterije studije za dijagnozu celijakije; kod jedne cetvrtine celijakija se razvila prije dobi od 3 godine.
Stalno visoke razine tTG antitijela utvrdjene su kod 26% djece homozigotne za HLA haplotip DR3-DQ2, u usporedbi s 11% djece s haplotipom DR3-DQ2/DR4-DQ8. Negenetski faktori rizika za celijakiju ukljucuju rodjaka u prvom koljenu koji boluje od celijakije, zenski spol i zivot u Svedskoj.
Djeca koja su bila homozigotna za HLA haplotip DR3-DQ2 imala su 5,7 puta veci rizik od celijakije u usporedbi s djecom ciji su genotipovi niskog rizika.
Celijakija je autoimuna bolest koja se povezuje s prisutnoscu specificnih HLA haplotipova (DR3-DQ2 i DR4-DQ8) na 6. kromosomu. Kako bi odredili relativni rizik za razvoj celijakije kod djece rodjene s tim haplotipovima, istrazivaci su analizirali prospektivne podatke 6403 djece koja su bila ukljucena u medjunarodnu studiju (The Environmental Determinants of Diabetes in the Young) prije dobi od 4,5 mjeseci.
Nakon srednjeg perioda pracenja u trajanju od 60 mjeseci, kod 786 djece (12%) razvila se celijakija, sto se definira kao trajna prisutnost antitijela na tkivnu transglutaminazu (tTG) u konsekutivnim testovima krvi koji su provedeni u razmaku od najmanje 3 mjeseca. Biopsijama tankog crijeva potvrdjena je celijakija kod 291 od 350 djece. Sveukupno je 312 djece ispunilo sve kriterije studije za dijagnozu celijakije; kod jedne cetvrtine celijakija se razvila prije dobi od 3 godine.
Stalno visoke razine tTG antitijela utvrdjene su kod 26% djece homozigotne za HLA haplotip DR3-DQ2, u usporedbi s 11% djece s haplotipom DR3-DQ2/DR4-DQ8. Negenetski faktori rizika za celijakiju ukljucuju rodjaka u prvom koljenu koji boluje od celijakije, zenski spol i zivot u Svedskoj.