Djecji atopijski dermatitis cesto se nastavlja u odrasloj dobi
Mary Wu Chang, dr. med., recenzira clanak autora Margolis J.S. et al, objavljen u casopisu JAMA Dermatology 2. travnja 2014. te clanak autora Silverberg J.I., objavljen u casopisu JAMA Dermatology 2. travnja 2014.
Iako se simptomi mogu smiriti, a razdoblja neaktivnosti produljiti, AD je najvjerojatnije dozivotni poremecaj.
Malo se zna o prirodnom tijeku atopijskog dermatitisa (AD). Kada su odobreni inhibitori kalcineurina za lijecenje AD-a, americka Uprava za hranu i lijekove nalozila je proizvodjacima da provedu poslijemarketinske sigurnosne studije. Jedna od takvih studija je Pediatric Eczema Elective Registry (PEER) u kojoj su sudjelovali pacijenti stari od 2 do 17 godina s blagim do srednje teskim AD-om i primjenjivali pimecrolimus kremu >42 dana u posljednjih 6 mjeseci; pacijenti ili njihovi skrbnici svakih su 6 mjeseci postom primali upitnike u koje su bilježili simptome AD-a i način liječenja.
Istrazivaci su upotrijebili odgovore iz anketa kako bi analizirali ustrajnost AD-a. U analizu je ukljuceno 7157 pacijenata; od toga ih je 4248 barem dvije godine prolazilo lijecnicke kontrole, a 2416 ih je kontroliralo bolest kod lijecnika najmanje 5 godina. Prosjecna dob u kojoj se javlja AD bila je 1,7 godina, a prosjecna dob kod ukljucenja u ispitivanje bila je 7,4 godina. Oko 70% ispitanika ispunilo je jedan od upitnika. U svakoj dobi (od 2 do 26 godina), vise od 80% ispitanika imalo je simptome AD-a, uzimalo lijekove za AD, ili oboje. Tek nakon navrsenih 20 godina 50% pacijenata nije imalo simptome ni uzimalo lijekove tijekom barem jednog razdoblja od 6 mjeseci. Autori su zakljucili da su se simptomi AD-a nastavili i u drugom desetljecu zivota, te da je AD vjerojatno dozivotna bolest.
Veliki broj dojencadi i male djece "preraste" vecinu manifestacija atopijskog dermatitisa, ali bolest se ne povuce u potpunosti. AD i astma genetski su uvjetovane bolesti te ce pacijenti i dalje biti skloni eritemima ako su izlozeni "okidacima". U nedavno provedenoj studiji utvrdjeno je da 10,2% odraslih u SAD-u boluje od atopijskog dermatitisa, sto je u usporedbi s tradicionalnim procjenama veci postotak, a slican je ucestalosti AD-a u djetinjstvu. Dakle, ili se ucestalost AD-a u odrasloj dobi povecava (kao sto se dogadja s AD-om u djecjoj dobi) ili AD u odrasloj dobi ranije nije bio dovoljno prepoznat.
Sudionici u PEER-u dobili su 25 americkih dolara za svaki ispunjeni upitnik. Zbog ovakve prakse moguce je da su ispitanici bili naklonjeni cescem prijavljivanju simptoma AD-a. Svejedno, ova studija pokazuje da je AD vjerojatno dozivotni poremecaj.
Iako se simptomi mogu smiriti, a razdoblja neaktivnosti produljiti, AD je najvjerojatnije dozivotni poremecaj.
Malo se zna o prirodnom tijeku atopijskog dermatitisa (AD). Kada su odobreni inhibitori kalcineurina za lijecenje AD-a, americka Uprava za hranu i lijekove nalozila je proizvodjacima da provedu poslijemarketinske sigurnosne studije. Jedna od takvih studija je Pediatric Eczema Elective Registry (PEER) u kojoj su sudjelovali pacijenti stari od 2 do 17 godina s blagim do srednje teskim AD-om i primjenjivali pimecrolimus kremu >42 dana u posljednjih 6 mjeseci; pacijenti ili njihovi skrbnici svakih su 6 mjeseci postom primali upitnike u koje su bilježili simptome AD-a i način liječenja.
Istrazivaci su upotrijebili odgovore iz anketa kako bi analizirali ustrajnost AD-a. U analizu je ukljuceno 7157 pacijenata; od toga ih je 4248 barem dvije godine prolazilo lijecnicke kontrole, a 2416 ih je kontroliralo bolest kod lijecnika najmanje 5 godina. Prosjecna dob u kojoj se javlja AD bila je 1,7 godina, a prosjecna dob kod ukljucenja u ispitivanje bila je 7,4 godina. Oko 70% ispitanika ispunilo je jedan od upitnika. U svakoj dobi (od 2 do 26 godina), vise od 80% ispitanika imalo je simptome AD-a, uzimalo lijekove za AD, ili oboje. Tek nakon navrsenih 20 godina 50% pacijenata nije imalo simptome ni uzimalo lijekove tijekom barem jednog razdoblja od 6 mjeseci. Autori su zakljucili da su se simptomi AD-a nastavili i u drugom desetljecu zivota, te da je AD vjerojatno dozivotna bolest.
Veliki broj dojencadi i male djece "preraste" vecinu manifestacija atopijskog dermatitisa, ali bolest se ne povuce u potpunosti. AD i astma genetski su uvjetovane bolesti te ce pacijenti i dalje biti skloni eritemima ako su izlozeni "okidacima". U nedavno provedenoj studiji utvrdjeno je da 10,2% odraslih u SAD-u boluje od atopijskog dermatitisa, sto je u usporedbi s tradicionalnim procjenama veci postotak, a slican je ucestalosti AD-a u djetinjstvu. Dakle, ili se ucestalost AD-a u odrasloj dobi povecava (kao sto se dogadja s AD-om u djecjoj dobi) ili AD u odrasloj dobi ranije nije bio dovoljno prepoznat.
Sudionici u PEER-u dobili su 25 americkih dolara za svaki ispunjeni upitnik. Zbog ovakve prakse moguce je da su ispitanici bili naklonjeni cescem prijavljivanju simptoma AD-a. Svejedno, ova studija pokazuje da je AD vjerojatno dozivotni poremecaj.